Je li naslov romana Zar je to covjek pitanje ili tvrdnja? Doima se kao pitanje, ali je upitnik svjesno izostavljen. Mozda nikada u povijesti knjizevnosti nije odsutnost jednog jedinog interpunkcijskog znaka prouzrocila tako bolnu dvosmislenost. Kao kemicar, Primo Levi je znao da svekolika raznolikost tvari ovisi o malim, gotovo neprimjetnim odstupanjima u strukturi atoma. U alkemiji knjizevnosti, na putu od gole rijeci, preko poimanja i tumacenja, pa sve do zaborava, neizvjesnost je jos strasnija, varijable su premnoge, a kada se toj smjesi doda onaj isti sastojak - Auschwitz - zbog kojeg je postalo nemoguce pisati poeziju, javlja se prijetnja klonuca, predaje... Treba li se dakle predati? Pitanje je pogresno. Treba svu svoju imovinu, a to je dnevno sljedovanje kruha, uloziti da bi se nabavilo bogatstvo, obicna zlica za juhu. U svijetu bez upitnika. Velicina romana Zar je to covjek u tome je sto o najvecoj strahoti svih vremena, kad ljudi nisu imali pravo ni na zlicu, Primo Levi pise sa zacudnom smirenoscu. Traganje za ravnotezom izmeA u vlastite boli koja bi najradije vristala (ili tupo klonula) i opore emotivne samodiscipline kojom je pisan ovaj roman, nije tek duzno izbjegavanje patetike. To je vjestina knjizevnog genija.
