Nerijetka su tumacenja po kojima povijesne procese odreA uju ekonomija, ideologija, klasa, nacija... Nisu sasvim netocna, ali kao u poslovici o stablu i sumi, zanemaruju upadljivo: povijescu upravlja covjek. Utopljenici i spaseni Prima Levija eseji su o covjeku, stvaratelju povijesti i njenoj zrtvi. Govore o ljudima koji su u vrtlogu Holokausta, najtezem od svih moralnih i politickih poremecaja koji se ikada dogodio, spasili zivot ili su spasili vlastitu savjest. Rijetko kada i jedno i drugo. O ljudima koji su se u abnormalnim prilikama moralno utapali na raznolike nacine, katkad bezazleno, katkad zlocinacki, ali i o abnormalnim prilikama u kojima je, zacudo, jos uvijek bilo moguce donositi moralne odluke. Na koncu, iza svega stoji odluka pojedinca, bila moralna, bila zlocinacka, bila banalna. Ili ona najgora: zlocinacka koja je sebe uspjela uvjeriti da je moralna. To je fasizam. Koliko god je nepojmljiv u svojoj odvratnosti, fasizam je ipak ljudski produkt.Utopljenici i spaseni primijenjena su antropologija, bolna u svojoj raspetosti izmeA u potrebe za vjerom u covjeka i strahom od tog istog stvora: ako je jednom vec bio u stanju stvoriti Auschwitz, znaci da ga uvijek i opet moze ponoviti. S tom mislju valja nam zivjeti meA u ljudima i sacuvati ljudskost.
