Dragutin Tadijanovic (1905.-2007.) jedan je od najvecih i najomiljenijih hrvatskih suvremenih pjesnika. Pisuci pjesme intimne i zavicajne tematike, autobiograficnih nota, nije se priklonio ni jednoj aktualnoj knjizevnoj struji. Tadijanoviceva lirika neposredna je i izvorna; gotovo sve o cemu u svojim pjesmama govori zaista se i dogodilo. Ti su dogaA aji uglavnom svakidasnji, cesto i banalni, no Tadijanovic jednostavnom, prirodnom snagom izraza i sugestijom cini od njih neizmjernu umjetnicku vrijednost. Moglo bi se reci da, poput lirskog kralja Mide kako ga je nazvao Zvonimir Mrkonjic, sve sto dotakne pretvara u poeziju. Nastavljac je tradicije slobodnog stiha u hrvatskom pjesnistvu (Kamova, Krleze, A. B. Simica), obiljezenog odmjerenim, biranim figurama i jednostavnim leksikom. U vise navrata predlozen je za Nobelovu nagradu, a pjesme su mu prevedene na dvadesetak jezika.Od 1960. godine nadalje TadijanoviA je pod naslovom Srebrne svirale prireA ivao i u dvadesetak izdanja (preko 200.000 prodanih primjeraka!) objavljivao svoje izabrane pjesme. Zbirku smo priredili prema zadnjem za autorova A ivota objavljenom izdanju, onom iz 2004. godine.
