“U nedjeljnom izdanju koruÅ¡kih Narodnih novina pod rubrikom razno mogla se proÄitati sljedeća vijest: ‘U noći na subotu jedna je pedesetjednogodiÅ¡nja domaćica iz mjesta A. (općina G.) poÄinila samoubojstvo, uzevÅ¡i prekomjernu dozu tableta za spavanje.’ ProÅ¡lo je sedam tjedana otkako mi je majka umrla i ja bih se rado dao na posao, prije nego Å¡to se na sahrani joÅ¡ toliko snažna potreba da piÅ¡em o njoj pretvori natrag u onu tupu zanijemjelost, s kojom sam reagirao na vijest o njezinu samoubojstvu.†Ovako Peter Handke poÄinje svoje izvanredno djelo Nesreća bez želja, o životu i smrti svoje majke iz perspektive sina, ali i objektivna pripovjedaÄa. Ova, po mnogima najvažnija Handkeova knjiga, koja ni nakon gotovo pola stoljeća nije izgubila na aktualnosti, oda je ženi koja je slobodu naÅ¡la tek u smrti i nesumnjivi dokaz da je Peter Handke već tada pokazao talent vrijedan Nobelove nagrade. “Nesreća bez želja kratki je roman koji je na njemaÄkom objavljen 1972. i kljuÄ je za razumijevanje biografije ovoga Äovjeka i jedna od najsnažnijih i najstraÅ¡nijih knjiga koje Äovjek ispisuje o sebi. Ona je taÄka iz koje će, tridesetak godina zatim, zapoÄeti trend autobiografske, seberazarajuće europske proze. Koga zanima od Äega je krenuo Karl Ove Knausgaard, neka proÄita Nesreću bez želja.†– Miljenko Jergović “Dirljivo i divno napisano.†– Richard Locke, The New York Times Book Review “U Nesreći bez želja autor se konfrontira s majÄinim samoubojstvom u priÄi koja je poput objaÅ¡njenja nekog sna koji se ponavlja.†– Chicago Sun – Times “Tajna ove tužne fabule jest u tome da je Äovjek Äita bez daha. To je uspjeh Handkeova izriÄaja, njegova žara i distance, ispletenih na najbolji umjetniÄki naÄin.†– Ulrich Greiner, Die Zeit “Neću oklijevati da nazovem Nesreću bez želja Handkeovim najvažnijim, suÅ¡tinskim djelom. Ovo je knjiga za koju trebate odvojiti vrijeme da je proÄitate.†– Jørgen Herman Monrad “U remek-djelu o majÄinu samoubojstvu Handke nam pokazuje kako je jezik zatvor u kojem u patrijarhalnome dobu žena nikad ne dobiva stvarno ‘ja’ da ga može ubiti.†– Simon Lund Petersen