Kad je 2014. britanski povjesniÄar i novinar Mark Thompson objavio Izvod iz knjige roÄ‘enih, PriÄa o Danilu KiÅ¡u, mnogi su u njemu prepoznali autora koji uz upućenost nudi inovativnost, a uz vjeÅ¡tinu strast – biografa koji je postavio nove standarde kiÅ¡ologije. Sedam godina poslije, u Žamoru povijesti Thompson će Äaroliju ponoviti – drugaÄije. U Å¡est iznimnih eseja život i djelo "velikog i nevidljivog pisca" (kako je Danila KiÅ¡a opisao Kundera) Thompson nam približava krećući se vjeÅ¡to po istoj onoj crti na kojoj je KiÅ¡eva umjetnost nastajala – granici izmeÄ‘u Književnosti i Povijesti. Koliko se od budućeg KiÅ¡a može pronaći u pismima koja je nakon susreta u Makarskoj slao svojoj prvoj ljubavi, Jean McCrindle, kćeri britanskih komunista? Koliko je na njega utjecao Samuel Beckett, autor za kojega je Povijest bila "nesvjestica" (za KiÅ¡a bila je žamor, užasan i neizbježan)? Kako se KiÅ¡ev aksiom o nedjeljivosti etike i poetike upisuje i Äita u njegovim djelima o europskim totalitarizmima, a kako u kontekstu zvjerstava poÄinjenih na ovim prostorima, krajem istog tog krvavog 20. stoljeća? Kako je u dokumentima na kojima je temeljio svoje priÄe znao Äuti i prenijeti ono Å¡to povjesniÄari preÄesto nisu – patnju Äovjeka? Da bismo doista vidjeli KiÅ¡a, Mark Thompson u Žamoru povijesti nudi nam neoÄekivanu optiku, motiv koji je KiÅ¡ dijelio s Beckettom: oko muhe. Ono će u istu sliku uhvatiti Miroslava Krležu i Jamesa Joycea, Sokrata i Hannah Arendt, Slavka Goldsteina i Emmanuela Le Roya Laduriea. Književnost i povijest, život i san. ViÅ¡e nego zasluženo, za ljubitelje i prouÄavatelje Danila KiÅ¡a, ovu bismo izvanrednu knjigu mogli nazvati prema njezinu zadnjem poglavlju: Alfabet.